Osveta mikroba

Цитат :

Osveta mikroba

DVADESETO stoljeće doživjelo je izvanredan napredak u medicinskoj znanosti. Tisuće godina ljudi su praktički stajali bespomoćni pred mnoštvom smrtonosnih mikroba. No stvari su se počele mijenjati sredinom 1930-ih kad su znanstvenici otkrili sulfanil-amid, prvu tvar koja je mogla suzbiti bakterije a da ozbiljno ne naškodi zaraženoj osobi.

U godinama koje su slijedile, znanstvenici su proizveli nove jake lijekove kako bi pobijedili zarazne bolesti — klorokin za borbu protiv malarije i antibiotike za svladavanje upale pluća, šarlaha i tuberkuloze. Do 1965. proizvedeno je više od 25 000 različitih antibiotičkih sredstava. Mnogi su znanstvenici zaključili kako bakterijske bolesti više ne predstavljaju ozbiljan problem, a ni područje ozbiljnog istraživačkog interesa. Na kraju krajeva, čemu proučavati bolesti kojih uskoro više neće biti?

U razvijenim zemljama svijeta nova su cjepiva drastično smanjila broj oboljelih od ospica, zaušnjaka i rubeole. Masovna kampanja cijepljenja protiv dječje paralize, koja je započela 1955, bila je toliko uspješna da se u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi broj oboljelih od ove bolesti drastično smanjio sa 76 000 u toj godini na manje od 1 000 oboljelih u 1967. Variola, jedna od glavnih smrtonosnih bolesti, bila je iskorijenjena širom svijeta.

Ovo stoljeće doživjelo je i izum elektronskog mikroskopa, naprave koja je toliko moćna da znanstvenicima omogućava da vide viruse koji su milijun puta manji od čovjekovog nokta. Takvi mikroskopi, zajedno s drugim oblicima tehnološkog napretka, omogućili su da se kao nikad prije upoznaju i suzbiju zarazne bolesti.

Цитат :

Izgledalo je kao sigurna pobjeda

Kao posljedica tih otkrića, medicinska zajednica postala je puna pouzdanja. Mikrobi koji su uzrokovali zarazne bolesti padali su pred oružjem suvremene medicine. Pobjeda znanosti nad mikrobima sigurno će biti brza, odlučna i potpuna! Ako lijeka za određenu bolest još nema, sigurno će ga uskoro biti.

Već 1948, američki državni sekretar George C. Marshall hvastao se da je pobjeda nad svim zaraznim bolestima neminovna. Tri godine kasnije, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izjavila je da će Azijska malarija uskoro biti bolest ”koja više nije od veće važnosti“. Do sredine 1960-ih, uvjerenje da je era kuge i pošasti prošla bilo je toliko rašireno da je američki ministar zdravstva William H. Stewart zdravstvenim radnicima rekao kako je vrijeme da zabrinutost u pogledu zaraznih bolesti nestane.

Цитат :

Stare se bolesti vraćaju

Međutim, nije ni u kom slučaju bilo vrijeme da zabrinutost u pogledu zaraznih bolesti nestane. To što je znanost izumila lijekove i cjepiva nije automatski značilo da su mikrobi iščeznuli s planete. Umjesto da su bili pobijeđeni, dobro poznati smrtonosni mikrobi vratili su se u punoj žestini! Osim toga, pojavili su se i drugi smrtonosni mikrobi — mikrobi koji ranije nisu bili poznati liječnicima. Tako sada i stari i novi mikrobi divljaju, ugrožavajući, ranjavajući ili ubijajući nebrojene milijune ljudi širom svijeta.

Ponovno su se pojavile smrtonosne bolesti za koje se nekada mislilo da su pod kontrolom, i to smrtonosnije nego ikada prije i puno teže za liječenje lijekovima. Jedan takav primjer jest tuberkuloza (TBC). WHO je nedavno izjavio: ”Od 1944. TBC lijekovi naširoko se koriste u Japanu, Sjevernoj Americi i Evropi i drastično su smanjili slučajeve TBC-a te smrtne slučajeve. Ipak, napori da se kontrolira TBC u manje razvijenim zemljama bili su zanemareni, (...) omogućivši da se bolest vrati u bogate zemlje u opasnijim oblicima te oblicima koji su otporni na široki spektar lijekova.“ Danas TBC, koji najčešće uzrokuju bakterije koje se prenose zrakom i koje se nastane u plućima, svake godine usmrti oko tri milijuna ljudi — više od 7 000 ljudi dnevno. Do godine 2005. broj žrtava mogao bi skočiti na četiri milijuna svake godine.

Drugi prijašnji ubojice također su u usponu. Kolera se sada udomaćila u mnogim dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike; ona pogađa i usmrćuje sve veći broj ljudi. U Aziji se pojavila jedna potpuno nova vrsta.

Denga, koju širi komarac Aëdes aegypti, također je u naglom usponu; sada ugrožava 2,5 milijardi ljudi u preko 100 zemalja širom svijeta. Od 1950-ih, jedan novi smrtonosan hemoragijski oblik bolesti pojavio se i proširio posvuda u tropima. Procjenjuje se da ta bolest svake godine usmrćuje oko 20 000 ljudi. Kao što je slučaj i s većinom virusnih bolesti, ne postoji niti cjepivo koje bi štitilo od bolesti a ni lijek kojim bi se bolest izliječila.

Malarija, za koju se znanost nekada nadala da će je iskorijeniti, sada svake godine usmrćuje oko dva milijuna ljudi. I parazite malarije i komarce koji ih prenose sve je teže ubiti.

Razorne nove bolesti

Vjerojatno najpoznatija od novih bolesti koje su se nedavno pojavile kako bi mučile čovječanstvo jest smrtonosni AIDS. Ovu neizlječivu bolest uzrokuje virus koji je prije samo dvanaestak godina bio nepoznat. Ipak, krajem 1994. godine broj ljudi širom svijeta koji su bili zaraženi virusom bio je između 13 i 15 milijuna.

U druge ranije nepoznate zarazne bolesti spada i hantavirusni plućni sindrom. Prenijeta poljskim miševima, bolest se pojavila u jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Država i pogubno završila za više od polovicu prijavljenih slučajeva. Dvije vrste hemoragijskih groznica — koje su obje nove i obje pogubne — razvile su se u Južnoj Americi. Pojavile su se i druge strašne bolesti — a virusi nose čudne i egzotične nazive — Lassa, Rift Valley, Oropouche, Rocio, Q. Guanarito, VEE, majmunski pox virus, Chikungunya, Mokola, Duvenhage, LeDantec, Kyasanur Forest virus meningoencefalitisa, Semliki Forest uzročnik, Krimsko-kongoški virus, O’nyongnyong, Sindbis, Marburg, Ebola virus.

Цитат :

Zašto se rađaju nove bolesti?

Zašto je i pored sveg znanja i financijskih sredstava koje posjeduje suvremena medicinska znanost smrtonosne mikrobe tako teško suzbiti? Jedan razlog leži u povećanoj pokretljivosti današnjeg društva. Suvremenim se prijevozom lokalnu epidemiju brzo može pretvoriti u globalnu. Putovanje mlažnjakom smrtonosnoj bolesti, usidrenoj unutar zaražene osobe, olakšava da se za samo nekoliko sati preseli iz jednog dijela svijeta u bilo koji drugi.

Drugi razlog koji pogoduje mikrobima jest eksplozivan rast svjetskog stanovništva — naročito u gradovima. U gradovima se dakako proizvodi smeće. U smeću ima plastičnih posuda i automobilskih guma ispunjenih svježom kišnicom. U tropima, to rezultira razmnažanjem komaraca koji su prijenosnici smrtonosnih bolesti kao što su malarija, žuta groznica i denga. Osim toga, baš kao što gusta šuma može hraniti požar, tako velika gustoća naseljenosti pruža idealne uvjete za rapidno širenje tuberkuloze, gripe i drugih bolesti koje imaju aerogeni put prijenosa.

Treći razlog za povratak mikroba povezan je s promjenama u ljudskom ponašanju. Mikrobi koji se prenose spolnim putem napreduju te se šire kao posljedica besprimjernog opsega spolnih odnosa s različitim partnerima, koji karakterizira drugu polovicu 20. stoljeća. Širenje AIDS-a samo je jedan primjer toga.

Četvrti razlog zašto je smrtonosne mikrobe teško pobijediti leži u činjenici da je čovjek izvršio invaziju na džungle i kišne šume. Autor Richard Preston u svojoj knjizi The Hot Zone navodi sljedeće: ”Pojava uzročnika AIDS-a, Ebole i mnogih drugih uzročnika koji dolaze iz područja kišnih šuma, javlja se izgleda kao prirodna posljedica uništavanja tropske biosfere. Virusi koji se pojavljuju izranjaju iz dijelova svijeta koji su u ekološkom smislu uništeni. Mnogi od njih potječu s uništenih rubova tropske kišne šume. (...) Tropske kišne šume ogromni su rezervoari života na planeti jer se u njima nalazi većina biljnih i životinjskih vrsta svijeta. Kišne šume također su i najveći rezervoari virusa u svijetu, budući da sva živa stvorenja nose viruse.“

Ljudi su tako došli u bliži kontakt s kukcima i toplokrvnim životinjama u kojima virusi bezazleno nastavaju, razmnažaju se i ugibaju. Ali kada virus ”skoči“ sa životinje na čovjeka, onda može postati smrtonosan.

Цитат :

Ograničenost medicinske znanosti

Drugi razlozi zašto se zarazne bolesti vraćaju povezani su sa samom medicinskom znanošću. Mnoge se bakterije sada uspješno odupiru antibioticima koji su ih ranije ubijali. Ironija leži u činjenici da su sami antibiotici potpomogli da dođe do ovakve situacije. Ako naprimjer neki antibiotik uništi samo 99 posto opasnih bakterija unutar zaražene osobe, onda se taj preživjeli jedan posto koji je odolio antibiotiku sada može razmnažati i rasti poput otporne vrste korova u nedavno preoranom polju.

Pacijenti otežavaju problem kad ne dovrše kuru antibiotika koju im prepiše liječnik. Pacijenti možda prestanu uzimati tablete čim se počnu bolje osjećati. I dok najslabiji mikrobi možda budu ubijeni, najsnažniji pak prežive i potiho se razmnože. Za nekoliko tjedana bolest se ponovo pojavi, ali ovaj put ju je teže, ili nemoguće, izliječiti uz pomoć lijekova. Kad ove vrste mikroba koje su otporne na lijekove napadnu druge ljude, dolazi do ozbiljnog javnog zdravstvenog problema.

Stručnjaci iz WHO-a (Svjetska zdravstvena organizacija) nedavno su izjavili: ”Otpornost [na antibiotike i druga antimikrobna sredstva] je u mnogim zemljama poprimila epidemijske razmjere a rezistencija na veliku većinu lijekova liječnicima praktički ne ostavlja prostora za uspješno liječenje rastućeg broja bolesti. Svakog se dana širom svijeta samo u bolnicama pojavljuje prema procjeni milijun bakterijskih infekcija a većina njih otporna je na lijekove.“

I transfuzije krvi, koje se nakon drugog svjetskog rata sve više primjenjuju, pripomogle su u širenju zaraznih bolesti. I pored napora znanosti da krv oslobodi smrtonosnih mikroba, transfuzije krvi značajno su doprinijele širenju hepatitisa, citomegalovirusa, bakterija otpornih na antibiotike, malarije, žute groznice, Chagasove bolesti, AIDS-a i mnogih drugih zastrašujućih bolesti.

Цитат :

Današnje stanje stvari

Iako je medicinska znanost doživjela eksploziju znanja tijekom ovog stoljeća, ipak je ostalo mnogo tajni. C. J. Peters proučava opasne mikrobe u Centrima za kontrolu bolesti, u najeminentnijem laboratoriju javnog zdravstva u Americi. U jednom intervjuu u svibnju 1995, on je u vezi s Ebola virusom rekao sljedeće: ”Ne znamo zašto je toliko virulentan za ljude, a ne znamo ni što se događa s njim [niti] gdje se nalazi kad ne izaziva ove epidemije. Ne možemo ga pronaći. Ne postoji niti jedna druga porodica virusa (...) u pogledu koje bismo imali takvo duboko neznanje.“

Čak i kad postoji djelotvorno medicinsko znanje, lijekovi i cjepiva kojima se bolest može suzbiti, potreban je novac da bi se time koristili oni kojima je to potrebno. Milijuni žive u siromaštvu. WHO-ov World Health Report 1995 navodi: ”Siromaštvo je glavni razlog zašto se bebe ne cijepe, zašto nije osigurana čista voda i sanitarni čvorovi, zašto nisu dostupni djelotvorni lijekovi i drugi tretmani. (...) U zemljama u razvoju svake godine umire 12,2 milijuna djece mlađe od 5 godina, a većina njih umire od posljedica koje bi se mogle spriječiti sa samo nekoliko američkih centi po djetetu. Ona uglavnom umiru zbog ravnodušnosti svijeta, ali najviše zbog toga što su siromašna.“

Do 1995, zarazne bolesti i paraziti bili su najveće ubojice svijeta, gaseći svake godine 16,4 milijuna ljudskih života. Nažalost, bezbrojni milijuni ljudi žive u uvjetima koji su idealni za pojavljivanje i širenje smrtonosnih mikroba. Razmotrite današnju otužnu situaciju. Više od milijardu ljudi egzistira u krajnjoj bijedi. Polovici svjetskog stanovništva nije redovito dostupno liječenje i osnovni lijekovi. Na ulicama zagađenih ogromnih gradova lutaju milijuni napuštene djece, od kojih mnoga ubrizgavaju drogu te se bave prostitucijom. Milijuni izbjeglica venu u logorima gdje vladaju nehigijenski uvjeti, usred kolere, dizenterije i drugih bolesti.

Цитат :

U ratu između čovjeka i mikroba, okolnosti sve više idu naruku mikrobima.

[Bilješke]

Sulfanil-amid je kristalični spoj od kojeg se u laboratoriju izrađuju sulfonamidi. Sulfonamidi mogu sprečavati rast bakterija, omogućavajući da vlastiti obrambeni mehanizmi tijela ubiju bakterije.

Drugi primjeri spolno prenosivih bolesti: Širom svijeta postoji nekih 236 milijuna osoba zaraženih trihomonijazom i oko 162 milijuna ljudi zaraženih hlamidijskim infekcijama. Svake godine pojavi se otprilike 32 milijuna novih slučajeva genitalnog kondiloma, 78 milijuna slučajeva gonoreje, 21 milijun slučajeva herpesa genitalisa, 19 milijuna slučajeva sifilisa te 9 milijuna slučajeva mekog čankira.