Samoubojstvo

Цитат :

Samoubojstvo — pošast među mladima

POVRH svih stradanja koja su mladima donijeli rat, ubojstva i zvjerstva, danas ih pogađa i problem samodestruktivnog ponašanja u vidu samoubojstva. Mladi narkomani i alkoholičari uništavaju svoj um i tijelo, i mnogi su već izgubili život. Sve je uobičajeniji epitaf da je žrtva umrla od prekomjerne količine droge, koju je uzela ili namjerno ili slučajno.

Časopis Morbidity and Mortality Weekly Report od 28. travnja 1995. objavio je ”da je u Sjedinjenim Državama među adolescentima u dobi od 15 do 19 godina samoubojstvo treći vodeći uzrok smrti“. Dr. J. J. Mann u djelu The Decade of the Brain piše sljedeće: ”Više od 30 000 [brojka je u 1995. iznosila 31 284] Amerikanaca svake godine počini samoubojstvo. Tragično je da su mladi ti koji su često samoubojice. (...) Deset puta više ljudi od ovih 30 000 pokuša samoubojstvo, ali preživi. (...) Prepoznati pacijente koji su u opasnosti da počine samoubojstvo jedan je od glavnih kliničkih izazova budući da kliničari, kad se radi o pacijentima koji boluju od teške depresije, ne mogu lako razlikovati one koji će pokušati samoubojstvo od onih koji neće.“

Simon Sobo, šef psihijatrijskog odjela bolnice New Milford u Connecticutu (SAD), izjavio je sljedeće: ”Ovog je proljeća [1995] bilo više pokušaja samoubojstva nego u 13 godina koliko sam ovdje.“ U Sjedinjenim Državama svake godine tisuće tinejdžera pokuša sebi oduzeti život. Svaki pokušaj poziv je u pomoć te usrdna molba da im se posveti pažnja. Tko će biti uz njih da im pruži podršku prije nego što bude prekasno?

Цитат :

Svjetski problem

Situacija je gotovo ista i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Prema izvještaju časopisa India Today, u Indiji je 1990. godine oko 30 000 mladih osoba počinilo samoubojstvo. U Finskoj, Francuskoj, Izraelu, Kanadi, Nizozemskoj, na Novom Zelandu, u Španjolskoj, Švicarskoj i Tajlandu porasla je stopa samoubojstava među mladim ljudima. Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF) u jednom svom izvještaju iz 1996. godine navodi da su stope samoubojstava među mladima najviše u Finskoj, Latviji, Litvi, na Novom Zelandu, u Rusiji te u Sloveniji.

Australija je također među prvima u svijetu po stopi samoubojstava mladih osoba. Prema izvještaju koji se pojavio u novinama The Canberra Times, od ukupnog broja smrtnih slučajeva mladih muških osoba te od ukupnog broja smrtnih slučajeva mladih ženskih osoba koji su se 1995. dogodili u ovoj zemlji, 25 odnosno 17 posto bila su samoubojstva. Postotak ”uspješnih“ samoubojstava među australskim je mladićima oko pet puta veći nego među djevojkama. Sličan se odnos javlja u većini zemalja.

Znači li to da su mladići prije skloni pokušaju samoubojstva nego djevojke? Ne nužno. Raspoloživi podaci pokazuju da nema gotovo nikakve razlike među spolovima što se tiče učestalosti pokušaja samoubojstva. Međutim, ”prema posljednjim podacima WHO-a [Svjetske zdravstvene organizacije], mladići u razvijenim zemljama oko četiri puta češće počine samoubojstvo nego djevojke“ (The Progress of Nations, objavio UNICEF).

No čak ni ovi jezivi statistički podaci možda ne mogu u potpunosti odraziti težinu ovog problema. Statističke podatke vezane za mlade samoubojice, zaodjenute u kliničke i analitičke termine, iznenađujuće je lako čitati. Međutim, ono što se često ne zamjećuje ili ne vidi iza svih ovih suhoparnih statistika jesu uništene obitelji te tuga, jad, bol i očaj onih koje su samoubojice za sobom ostavile i koji se pitaju zašto su to učinili.

Mogu li se, dakle, takve tragične pojave kao što su mladi samoubojice spriječiti? Postoje neki ključni faktori koji bi mogli pomoći u njihovu sprečavanju.

Цитат :

Motivi za samoubojstvo

Postoje mnoge teorije o motivima za samoubojstvo. ”Samoubojstvo je posljedica reakcije osobe na problem koji ona vidi kao nepremostiv, kao što je, naprimjer, socijalna izolacija, smrt voljene osobe (naročito bračnog druga), razoreni obiteljski odnosi još u djetinjstvu, ozbiljna fizička bolest, starenje, nezaposlenost, financijski problemi te zloupotreba droge“ (The American Medical Association Encyclopedia of Medicine).

Prema sociologu Emileu Durkheimu, postoje četiri osnovna tipa samoubojstva:

1. Egoističko samoubojstvo — ”Pretpostavlja se da ova vrsta samoubojstva proizlazi iz nemogućnosti pojedinca da se integrira u društvo. Kako su žrtve egoističkog samoubojstva mahom prepuštene same sebi, one niti su povezane sa svojom zajednicom niti ovise o njoj.“ Sklone su osamljivanju.

2. Altruističko samoubojstvo — ”Pojedinac se previše integrira u grupu, tako da on ili ona smatra da za njega nijedna žrtva nije prevelika.“ Kao primjere možemo navesti japanske pilote kamikaze iz drugog svjetskog rata te vjerske ekstremiste koji sami sebe raznesu eksplozivom ubijajući tako i svoje navodne neprijatelje. Drugi takvi primjeri su osobe koje su žrtvovale svoj život da bi javnost obratila pažnju na stvar za koju su se one borile.

3. Anomičko samoubojstvo — ”Žrtva anomičkog samoubojstva ne može se na racionalan način nositi s kriznom situacijom, pa izabire samoubojstvo kao izlaz iz problema. [To] se događa kad se uobičajeni odnosi pojedinca prema društvu naglo i šokantno promijene.“

4. Fatalističko samoubojstvo — ”Smatra se da ovu vrstu samoubojstva uzrokuje prekomjerna društvena regulativa koja ograničava temeljne slobode pojedinca.“ Takve žrtve ”smatraju da nemaju budućnosti“ (Adolescent Suicide: Assessment and Intervention, Alana L. Bermana i Davida A. Jobesa).

Цитат :

Neki od štetnih postupaka koji mogu dovesti do toga da mlada osoba oduzme sebi život