Priroda je za sve nas nesto izuztno i sto je neophodno za nas zivot. Priroda je deo naseg zivota i kao mi nje. Podelimo osecaje i shvatanje, znanje koje smo prikupili u nasoj prirodi, i upoznajmo se sa Autorom svega toga , koji je s'ljubavlju dao.
 
HomezdravljeCalendarGalleryFAQ/

Share | 
 

 Je li bitka dobivena?

      Go down 
Mira



: 37
Registration date : 22.08.2008

: Je li bitka dobivena?   13/9/2008, 01:55

:
Je li bitka dobivena?

BRINITE se za ovu planetu, ona je jedina koju imamo. To je bila usrdna molba britanskog princa Philipa, predsjednika Svjetskog fonda za prirodu.

Tisuće je godina ranije psalmist napisao: Nebo je nebo Gospodinovo, a zemlju je dao sinovima čovječijim (Psalam 115:16). Bog nam je dao Zemlju kao naš dom i mi se moramo brinuti za nju. To je suština ekologije.

Riječ ekologija doslovce znači proučavanje doma. Jedna definicija koju je dao The American Heritage Dictionary glasi: Proučavanje štetnih posljedica suvremene civilizacije na okoliš, s ciljem sprečavanja ili obnavljanja putem očuvanja. Jednostavno rečeno, ekologija znači otkrivanje štete koju je čovjek napravio te pronalaženje načina da se to popravi. Ni jedno ni drugo nije lak zadatak.

:
Tri bolne istine ekologije

Biolog Barry Commoner, u svojoj knjizi Making Peace With the Planet (Pomirenje s planetom), navodi tri jednostavna zakona ekologije koja pomažu objasniti zašto je Zemlja tako ranjiva na zloupotrebljavanje.

Sve su stvari međusobno povezane. Baš kao što pokvaren zub može štetno utjecati na cijelo naše tijelo, tako uništavanje jednog određenog prirodnog resursa može povući za sobom čitav lanac ekoloških problema.

Naprimjer, posljednjih 40 godina 50 posto himalajskih šuma u Nepalu posječeno je bilo za ogrjev bilo za izradu proizvoda od drveta. Kad je u potpunosti ostala bez drveća, zemlja na padinama planina ubrzo je bila isprana dolaskom monsunskih kiša. Bez površinskog sloja zemlje, novo se drveće nije moglo lako ukorijeniti i tako su mnoge planine ogolile. Zbog nestajanja šuma, Nepal sada svake godine gubi milijune tona površinskog sloja zemlje. A problemi nisu ograničeni samo na Nepal.

U Bangladešu, snažni se pljuskovi, koje su nekad upijala drveća, nesmetano obrušavaju niz ogoljele planine i nastavljaju prema obali, gdje prouzročuju katastrofalne poplave. Bangladeš je ranije imao opasne poplave svakih 50 godina; sada se to događa svake 4 godine ili još češće.

U drugim dijelovima svijeta, deforestizacija je dovela do dezertifikacije i do promjena u lokalnoj klimi. Šume su samo jedan prirodni resurs koji čovjek iskorištava. Budući da ekolozi još uvijek relativno malo znaju o međusobno povezanim dijelovima našeg ogromnog ekosistema, problem se možda uviđa tek nakon što se učini ozbiljna šteta. To se pokazuje istinitim u slučaju odlaganja otpada, koji dobro ilustrira drugi zakon ekologije.

Sve stvari moraju nekuda dospjeti. Zamislite kako bi izgledao jedan tipičan dom kada se smeće ne bi bacalo. Naša planeta upravo je takav zatvoreni sistem sav naš otpad mora konačno završiti negdje u zemaljskom domu. Djelomično uništenje ozonskog omotača pokazuje da se čak i naizgled bezopasni plinovi, kao što su klorfluor-ugljici (CFC-i), jednostavno ne razgrade i nestanu ne ostavljajući za sobom nikakav trag. CFC-i su samo jedan od stotine potencijalno opasnih kemijskih spojeva koje se pušta u zrak, u rijeke i u oceane.
   Go down
Mira



: 37
Registration date : 22.08.2008

: Re: Je li bitka dobivena?   13/9/2008, 01:57

Istina, neki se produkti koji se nazivaju biorazgradivi mogu s vremenom razgraditi i biti apsorbirani prirodnim procesima, ali s drugima to nije slučaj. Plaže svijeta prekrivene su plastičnim posudama koje će tamo još desetljećima ležati. Manje vidljiv je industrijski otrovni otpad, koji se obično negdje zakapa. Iako je daleko od očiju, to nam ne jamči da će i zauvijek biti daleko od uma. On još uvijek može prodrijeti u podzemne zalihe vode i ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi i životinja. Ne znamo što da učinimo sa svim tim kemikalijama koje proizvodi suvremena industrija, priznao je mađarski znanstvenik s budimpeštanskog Instituta hidrologije. Ne možemo ih čak sve ni pratiti.

Najopasnije smeće predstavlja nuklearni otpad, nusprodukt nuklearnih elektrana. Tisuće tona nuklearnog otpada uskladišteno je na privremenim lokacijama, iako je dio toga već bačen u oceane. I pored godina znanstvenog istraživanja, još nikakvo rješenje nije pronađeno za sigurno, trajno skladištenje ili odlaganje, a niti je ikakvo na vidiku. Nitko ne zna kada bi ova ekološka tempirana bomba mogla eksplodirati. Problem sigurno neće ispariti otpad će biti radioaktivan u stoljećima i milenijima koji predstoje ili dok Bog ne poduzme akciju (Otkrivenje 11:18). Čovjekov nemar po pitanju odlaganja otpada također je i podsjetnik na treći zakon ekologije.
Neka priroda ide svojim tokom. Drugim riječima, čovjek treba surađivati s prirodnim sistemima umjesto da ih pokušava zaobići, služeći se nečim što on smatra boljim. Određeni pesticidi odgovarajući su primjer toga. Kada su prvotno uvedeni u upotrebu, omogućili su farmerima da obuzdavaju korov i da praktički istrijebe razorne štetočine. Činilo se da je neobično velik urod bio zajamčen. A onda su stvari krenule krivim tokom. Korov i insekti postali su otporni na jedan pesticid za drugim, i postalo je očito da su pesticidi trovali prirodne istrebljivače insekata, životinjski svijet i čak samog čovjeka. Možda ste i vi iskusili trovanje pesticidima. Onda ste jedna od najmanje milijun žrtava širom svijeta.

Konačnu ironiju predstavlja rastući dokaz da pesticidi možda i neće dugoročno poboljšati urod. U Sjedinjenim Državama, kukci sada proždiru veći dio uroda nego što su to činili prije pesticidne revolucije. Slično tome, Međunarodni istraživački institut za rižu, sa sjedištem na Filipinima, otkrio je da pesticidi više ne poboljšavaju usjeve riže u jugoistočnoj Aziji. Ustvari, jedan program, koji podupire indonezijska vlada a koji se ne oslanja tako jako na pesticide, postigao je od 1987. godine 15-postotni porast proizvodnje riže unatoč 65-postotnom smanjenju upotrebe pesticida. Usprkos tome, farmeri u svijetu svake godine još uvijek znatno koriste pesticide.

Tri zakona ekologije koja su gore izložena u kratkim crtama pomažu razjasniti zašto se stvari odvijaju loše. Druga važna pitanja su: Koliko je štete već učinjeno i kako se to može popraviti?

:
Koliko je štete učinjeno?

Popratna karta svijeta ističe neke temeljne ekološke probleme te mjesta gdje je stanje najkritičnije. Očito je da, kada gubitak staništa ili drugi faktori prouzroče iskorjenjivanje biljnih ili životinjskih vrsta, čovjek ne može popraviti štetu. Druga vrsta štete kao što je uništavanje ozonskog omotača već je učinjena. A što je s degradacijom okoliša koja je u toku? Da li je učinjen kakav napredak da se degradacija zaustavi ili barem uspori?

Dva područja koja služe kao najvažnije mjerilo ekološkog uništenja jesu poljoprivreda i ribarstvo. Zašto? Zato što njihova produktivnost ovisi o zdravom okolišu i zato što naši životi ovise o sigurnim zalihama hrane.

Oba sektora pokazuju znakove pogoršanja. Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu proračunala je da ribarske posade svijeta ne mogu uhvatiti više od 100 milijuna tona ribe a da ozbiljno ne ugroze riblji fond. Godine 1989, ta se količina prekoračila i dakako, sljedeće godine svjetski je ulov opao za četiri milijuna tona. Došlo je do izrazitog smanjenja ribolovnih područja. U sjeveroistočnom je Atlantiku naprimjer ulov u posljednjih 20 godina opao za 32 posto. Glavni problemi su izlovljavanje, zagađivanje ocana te uništavanje mrijestilištâ.

Ovaj se alarmantni trend odražava u proizvodnji biljnih kultura. Tokom 60-ih i 70-ih poboljšane sorte biljnih kultura kao i navodnjavanje i široka upotreba kemijskih pesticida i gnojiva znatno su podigli svjetsku proizvodnju žitarica. Pesticidi i gnojiva sada gube na djelotvornosti, a pomanjkanje vode te zagađivanje također doprinose slabijim urodima.

Iako svake godine ima oko 100 milijuna novih usta koja treba nahraniti, tijekom posljednjeg desetljeća došlo je do smanjenja ukupne površine obrađene zemlje. A ova obradiva zemlja gubi svoju plodnost. Institut Worldwatch procjenjuje da je u posljednjih 20 godina erozija tla lišila farmere 500 milijardi tona površinskog sloja zemlje. Proizvodnja hrane neminovno je počela opadati. Izvještaj State of the World 1993 (Stanje u svijetu 1993) komentira da je 6-postotno smanjenje proizvedenih žitarica po stanovniku između 1984. i 1992, možda najuznemirujućiji ekonomski trend u današnjem svijetu.

Nedvojbeno je da su životi milijunâ ljudi već u opasnosti zbog čovjekovog zanemarivanja okoliša.
   Go down
Mira



: 37
Registration date : 22.08.2008

: Re: Je li bitka dobivena?   13/9/2008, 01:58

:
Može li čovjek svladati probleme?

Iako čovjek sada donekle razumije zašto stvari teku loše, stanje nije lako popraviti. Prva poteškoća je u tome što bi to zahtijevalo velik novac najmanje 600 milijardi dolara godišnje da bi se proveli u djelo opsežni prijedlozi koji su 1992. izneseni na Summitu za planetu Zemlju. Neophodne bi bile i prave žrtve žrtve kao što su smanjenje količine otpada i povećanje recikliranja, štednja vode i energije, korištenje javnog umjesto vlastitog prijevoza te, ono što je najteže, sagledavanje stvari kroz interese planete umjesto kroz vlastite interese. John Cairns mlađi, predsjedatelj američkog komiteta za sačuvanje vodenih ekosistema, sažeo je problem u nekoliko riječi: Optimističan sam u pogledu toga što možemo učiniti. Pesimističan sam u pogledu onoga što ćemo učiniti.

Sam trošak cjelokupnog masovnog čišćenja je takav da većina zemalja radije odgađa dan kad će morati podmiriti račune. U vrijeme ekonomske krize, na mjere za zaštitu okoliša gleda se kao na prijetnju namještenjima ili kao na kočnicu za gospodarstvo. Lakše je govoriti nego nešto učiniti. Knjiga Caring for the Earth (Skrb za Zemlju) opisuje da je odaziv zasad poput olujne bujice riječi koju slijedi suša neaktivnosti. Unatoč ovom tromom reagiranju, zar ne bi nova tehnologija ako joj se dade vremena mogla pronaći bezbolan lijek za bolesti planete? Očito je da ne bi.

Američka Nacionalna akademija znanosti i Londonsko kraljevsko društvo u zajedničkoj su izjavi otvoreno priznali sljedeće: Ako se sadašnja predviđanja rasta stanovništva pokažu točnima i ako obrazac ljudskog postupanja na planeti ostane nepromijenjen, znanost i tehnologija možda neće biti u mogućnosti spriječiti ni nepovratnu degradaciju okoliša niti siromaštvo koje je stalna pojava za većinu svijeta.

Zastrašujući problem nuklearnog otpada s kojim se nema kamo, podsjetnik je da znanost nije svemoćna. Znanstvenici već 40 godina tragaju za sigurnim lokacijama gdje bi trajno uskladištili visokoradioaktivan otpad. Potraga se pokazuje tako teškom da su neke zemlje, kao što su Italija i Argentina, zaključile da će imati odgovarajuću lokaciju najranije 2040. Njemačka, zemlja s najviše optimizma u ovom području, nada se da će planove dovršiti do 2008.

Zašto nuklearni otpad predstavlja takav problem? Niti jedan znanstvenik ili inženjer ne može dati apsolutno jamstvo da radioaktivni otpad neće jednog dana procuriti u opasnim količinama čak i iz najboljih spremnika, objašnjava geolog Konrad Krauskopf. Ali i pored ranih upozorenja u pogledu problematičnosti odlaganja otpada, vlade i nuklearna industrija nepromišljeno su nastavile tim putem, pretpostavljajući da će buduća tehnologija pronaći rješenje. Ali to se nije dogodilo.

Ako tehnologija nema neko instant rješenje za ekološku krizu, koje druge mogućnosti postoje? Hoće li nužda konačno prisiliti narode da surađuju kako bi zaštitili planetu?



:
Potraga za obnovljivim izvorima energije

Mnogi od nas uzimaju energiju kao nešto samo po sebi razumljivo dok ne dođe do nestanka struje ili dok ne porastu cijene nafte. Potrošnja energije je međutim jedan od najvećih uzroka zagađivanja. Većina energije koja se koristi nastaje izgaranjem drveta ili fosilnih goriva, procesom koji oslobađa milijune tona ugljičnog dioksida u atmosferu i koji uništava velik dio svjetskih šuma.

Nuklearna energija, kao druga mogućnost, postaje sve više nepopularna zbog opasnosti od nesreća te zbog poteškoće sa skladištenjem radioaktivnog otpada. Alternativa tome poznata je kao obnovljivi izvori energije, budući da se koristi prirodnim energetskim izvorima koji su dostupni u velikoj mjeri. Postoji pet osnovnih vrsta.
   Go down
Mira



: 37
Registration date : 22.08.2008

: Re: Je li bitka dobivena?   13/9/2008, 01:59

Sunčeva energija. Ona se može lako iskoristiti za grijanje, pa u nekim zemljama, kao što je Izrael, mnoge kuće imaju solarne kolektore za zagrijavanje vode. Sunce se teže koristi za proizvodnju električne energije, ali suvremeni fotonaponski članci već opskrbljuju neka seoska područja električnom energijom te postaju sve ekonomičniji.

Energija vjetra. Gigantske vjetrenjače jako su raširene u određenim vjetrovitim dijelovima svijeta. Električna energija dobivena ovom takozvanom eolskom energijom sve je jeftinija i sada u nekim područjima košta manje od tradicionalnih izvora energije.

Hidroenergetika. Već 20 posto električne energije svijeta dolazi iz hidroelektrana, ali nažalost mnoga mjesta u razvijenim zemljama od kojih se mnogo očekuje već su iskorištena. I ogromne brane mogu proizvesti znatnu ekološku štetu. Više izgleda, pogotovo u zemljama u razvoju, pruža gradnja mnogo malih hidroelektrana.

Geotermička energija. Neke su zemlje, posebice Island i Novi Zeland, bile u mogućnosti da se uključe u sistem vrućih izvora u zemlji. Podzemna vulkanska aktivnost zagrijava vodu, koja se može koristiti za grijanje domova te za proizvodnju električne energije. Italija, Japan, Meksiko, Filipini i Sjedinjene Države razvili su do neke mjere i ovaj prirodni izvor energije.

Energija plime i oseke. Plima i oseka oceana koristi se u nekim zemljama, kao što su Britanija, Francuska i Rusija, za proizvodnju električne energije. Međutim, u svijetu postoji samo nekoliko mjesta koja omogućavaju iskorištavanje ovakve vrste energije po ekonomski isplativoj cijeni.

:

Neki od glavnih ekoloških problema svijeta

Uništavanje šuma. Tri četvrtine šuma umjerenih podneblja i polovica tropskih šuma svijeta već su izgubljene, a stopa deforestizacije alarmantno se povećala u toku prošlog desetljeća. Uništavanje tropskih šuma prema posljednjim procjenama kreće se između 150 000 i 200 000 kvadratnih kilometara svake godine, što je otprilike veličina Urugvaja.

Otrovni otpaci.
Polovicu od 70 000 kemikalija koje se trenutno proizvode klasificira se kao otrovne. Samo Sjedinjene Države svake godine proizvedu 240 milijuna tona otrovnih otpadaka. Nedostatni podaci onemogućavaju izračunavanje ukupne svjetske količine. Pored toga, do godine 2000. gotovo 200 000 tona radioaktivnog otpada uskladištit će se na privremene lokacije.

Degradacija tla. Trećina Zemljine površine u opasnosti je da se pretvori u pustinju. U nekim dijelovima Afrike, pustinja Sahara se u samo 20 godina proširila za 350 kilometara. Opstanak milijuna ljudi već je ugrožen.

Nestašica vode. Oko dvije milijarde ljudi živi u područjima gdje vlada kronična nestašica vode. Presušivanjem tisuća izvora nestašica se još više pogoršava zbog snižavanja razine vodonosnih naslaga o kojima izvori ovise.

Vrste u opasnosti od izumiranja. Iako se brojke donekle temelje na nagađanju, znanstvenici procjenjuju da će između 500 000 i 1 000 000 životinjskih i biljnih vrsta te kukaca biti istrijebljeno do 2000. godine.

Atmosfersko zagađivanje.
Studija Ujedinjenih naroda s početka 1980. otkrila je da jedna milijarda ljudi živi u urbanim područjima koja su svakodnevno izložena životno opasnim koncentracijama čestica čađe ili otrovnih plinova, kao što su sumporni dioksid, dušik-dioksid te ugljični monoksid. Rapidan rast gradova u posljednjem desetljeću nesumnjivo je pogoršao problem. Osim toga, 24 milijarde tona ugljičnog dioksida godišnje se ispušta u atmosferu, te postoji bojazan da bi ovaj plin koji stvara efekt staklenika mogao prouzročiti globalno zagrijavanje.
   Go down
Sponsored content




: Re: Je li bitka dobivena?   Today at 06:58

   Go down
 
Je li bitka dobivena?
         
1 of 1

Permissions in this forum:
PRIRODA NAS DRAGULJ :: PRIRODA I DRUGE TEME :: PRIRODA I ZAKON PRIRODE-