Svemir

Svemir — dostojan strahopoštovanja
VEĆ tisućama godina ljudi se dive zvjezdanim nebesima. Za jasnih noći prekrasne zvijezde poput svijetlećih dragulja stoje naspram tami svemira. Mjesečinom obasjana noć kupa Zemlju u svoj njenoj krasoti.

Oni koji razmišljaju gledajući to, često se pitaju: ’A što se nalazi u svemiru?

Kako je sve to organizirano?

Možemo li saznati kako je sve to nastalo?’

Odgovori na ta pitanja bez sumnje bi pomogli u točnijem određivanju zašto je nastala Zemlja sa svojim ljudskim i ostalim stanovnicima, te što bi mogla donijeti budućnost.

Pred mnogo stoljeća mislilo se da je svemir sastavljen od nekoliko tisuća zvijezda koje se mogu vidjeti golim okom. No sada, uz pomoć moćnih instrumenata kojima se pretražuju nebesa, znanstvenici znaju da ih ima daleko više.

Ustvari, ono što se vidjelo ulijeva veće strahopoštovanje nego je to itko ikada mogao pomisliti. Ljudski um je osupnut neizmjernošću i složenošću svemira. U časopisu National Geographic komentira se da je čovjek „zapanjen” onim što sada uči o svemiru.1

Strahovita veličina

U zadnjim stoljećima su astronomi koji su pretraživali nebo prvim teleskopima zapazili pahuljičaste formacije slične oblaku. Pretpostavili su da se radi o obližnjim oblacima plinova. No, u 1920-im godinama, upotrebom većih i snažnijih teleskopa, otkrilo se da su ti „plinovi” daleko veća i značajnija stvar: galaksije.

Galaksija je golema skupina zvijezda koje se uz plinove i ostali materijal okreću oko središnje jezgre. Galaksije su prozvane svemirskim otocima, jer je svaka od njih poput jednog svemira. Pogledajmo, naprimjer, galaksiju u kojoj mi živimo, a zove se Mliječna staza.

Naš Sunčev sustav, kojeg sačinjavaju Sunce, Zemlja i ostale planete sa svojim mjesecima, dio je te galaksije. No, to je samo sićušni dio, jer se Mliječna staza sastoji od 100 milijardi zvijezda! Neki znanstvenici procjenjuju da ih ima i više, najmanje 200 do 400 milijardi. A urednik jednog znanstvenog časopisa je izjavio: „Moglo bi biti da u Mliječnoj stazi ima čak pet do deset bilijuna zvijezda.”2

Promjer naše galaksije proteže se tako daleko da, ako bi mogao putovati brzinom svjetlosti (299 793 kilometra u sekundi), trebalo bi ti 100 000 godina da pređeš s jedne strane na drugu. Koliko je to kilometara? Pa, budući da svjetlost proputuje oko deset bilijuna (10 000 000 000 000) kilometara godišnje, pomnoži to sa 100 000 i dobit ćeš odgovor: naša Mliječna staza promjera je oko jedan trilijun (1 000 000 000 000 000 000) kilometara. Procjenjuje se da prosječna udaljenost između zvijezda unutar galaksije iznosi oko šest svjetlosnih godina, ili oko 60 bilijuna kilometara.

Ljudskom umu je gotovo nemoguće obuhvatiti takvu veličinu i udaljenost. A naša galaksija je samo početak onoga što je dalje u svemiru! Postoji nešto što još više zapanjuje: Toliko je galaksija do sada otkriveno da se kaže da su „tako brojne kao vlati trave na livadi”.3 Oko deset milijardi galaksija nalazi se u vidljivom svemiru! No, ima ih daleko više koje su izvan dosega suvremenih teleskopa. Neki astronomi procjenjuju da u svemiru ima oko 100 milijardi galaksija. A svaka od njih može sadržavati stotine milijardi zvijezda.

Skupine galaksija
8 No, postoji još nešto. Te goleme galaksije nisu nasumce razbacane po svemiru. Obično su poredane u određene grupe koje se nazivaju skupine galaksija, poput bobâ u grozdu. Do sada se već tisuće njih promotrilo i fotografiralo.

Neke od galaktičkih skupina sadrže relativno malo galaksija. Naša Mliječna staza, naprimjer, dio je skupine od oko dvadeset galaksija. Unutar te grupe nalazi se i „susjedna” galaksija koja se za jasne noći može vidjeti bez teleskopa. To je Andromedina galaksija, spiralna oblika, slična našoj.

Ostale galaktičke skupine sastavljene su od mnogo desetaka, možda i stotina, pa čak i tisuća galaksija. Pretpostavlja se da samo jedna takva skupina sadrži 10 000 galaksija! Prosječna udaljenost između galaksija unutar skupine može iznositi i milijun svjetlosnih godina. Međutim, udaljenost od jedne galaktičke skupine do druge može biti i stotinu puta veća. A postoje i dokazi da su skupine galaksija poredane u „superskupine”, poput grozdova na vinovoj lozi. Kakve li golemosti i sjajne organizacije!

Slična organiziranost
Vratimo li se našem Sunčevom sustavu, nailazimo na drugi izvanredni raspored. Sunce, zvijezda srednje veličine, jest „jezgra” oko koje se vrti Zemlja i ostale planete sa svojim mjesecima po preciznoj putanji. Iz godine u godinu oni se obrću takvom matematičkom točnošću da astronomi mogu posve pouzdano predvidjeti gdje će se oni naći u bilo kom trenutku u budućnosti.


Tko stoji iza te organiziranosti?

Kao što smo vidjeli, veličina svemira doista je impresivna, a isto tako i njegov zadivljujući red. Od neizmjerno velikih pa do beskrajno malenih stvari, od galaktičkih skupina pa do atoma, svuda je prisutna izvanredna organiziranost. U časopisu Discover se navodi:

„Zamijetili smo red u iznenađujućoj mjeri, a naši kozmolozi i fizičari i nadalje iznalaze nova i zapanjujuća obilježja tog reda... Govorili smo da je cijeli svemir čudo, i još uvijek si dopuštamo da o cijelom svemiru govorimo kao o divnom čudu.”4 Ta struktura reda priznaje se čak i u riječi „kozmos” koja se obično koristi u astronomiji pri opisivanju svemira. Ona se prema jednom rječniku definira kao „uredno skladan, sistematično poredan svemir.”5

Nekadašnji astronaut John Glenn zapazio je „red u cijelom svemiru koji nas okružuje”, te da sve galaksije „putuju propisanim putanjama u odnosu jedna prema drugoj.” Zbog toga je upitao: „Da li je sve to doista tek tako moglo postati? Da li bi slučajno pregršt nevažnih i bezvrijednih stvari od svoje volje mogla utrti takve pravilne putanje?” Zaključio je: „Ne mogu vjerovati u to... Nekakva sila postavila ih je sve u orbite i zadržava ih tamo.”6

Doista, svemir je tako precizno organiziran da čovjek svemirska tijela može koristiti kao temelj za vlastitu kontrolu vremena. Tako je i svaki dobro konstruirani sat očito produkt organizirana uma koji posjeduje stvaralačku sposonost. Organizirani um koji stvara može posjedovati samo inteligentna osoba.


A što se onda može reći o daleko složenijoj konstrukciji i pouzdanosti koja postoji u čitavom svemiru? Ne uključuje li to također konstruktora, stvoritelja, um — razum? I imaš li bilo kakvog razloga za vjerovanje da razum može postojati odvojeno od osobnosti?

16 Ne možemo zaobići slijedeće: Izvanredna organizacija zahtijeva sjajnog organizatora. Ništa u našem iskustvu ne ukazuje na to da se nešto organizirano događa slučajno. Prije se može reći da cijelo iskustvo u životu čovjeka pokazuje da sve što je organizirano mora imati organizatora. Svaki stroj, kompjutor, zgrada, pa čak i olovka i papir ima stvoritelja, organizatora. Logično je stoga da i daleko složenija i strahopoštovanja vrijedna organiziranost u svemiru mora također imati organizatora.

Zakon zahtijeva zakonodavca

Osim toga, cijelim svemirom, od atoma do galaksija, upravljaju jasni fizikalni zakoni. Postoje, naprimjer, zakoni koji upravljaju toplinom, svjetlošću, zvukom i gravitacijom. Fizičar Stephen W. Hawking je rekao: „Što više istražujemo svemir, utvrđujemo da ni u čemu nije proizvoljan, nego se pokorava određenim jasno ustanovljenim zakonima koji vladaju na različitim područjima. Čini se sasvim razboritim pretpostaviti da možda postoje neki sjedinjujući principi, tako da su svi zakoni dio nekog većeg zakona.”7

Raketni stručnjak Wernher von Braun pošao je korak dalje, izjavivši: „Prirodni zakoni svemira toliko su precizni da nemamo poteškoća sagraditi svemirski brod koji polijeće na Mjesec i odrediti vrijeme njegova leta preciznošću djelića sekunde. Te zakone netko je morao postaviti.”8 Znanstvenici koji žele da raketa kruži oko Zemlje ili Mjeseca, moraju, ako žele biti uspješni, raditi u skladu s tim univerzalnim zakonima.

Kad razmišljamo o zakonima, moramo priznati da proizlaze od zakonodavca. Iza prometnog znaka „Stop” mora stajati neka osoba ili grupa ljudi koji su postavili taj zakon. Što, dakle, reći za sveobuhvatne zakone koji upravljaju materijalnim svemirom? Tako divno zamišljeni zakoni doista svjedoče o nadasve inteligentnom zakonodavcu.

Organizator i zakonodavac

Prokomentiravši specijalne okolnosti reda i zakona koje su tako uočljive u svemiru, časopis Science News primjećuje: „Razmatranja tih stvari uznemiruju kozmologe jer izgleda da takve posebne i precizne okolnosti nisu mogle nastati slučajno. Jedan način rješavanja tog pitanja jest da se kaže kako je cijela stvar smišljena i u domeni je božanske providnosti.”9

Mnogi, uključujući i mnoge znanstvenike, nisu spremni to prihvatiti. No, drugi su spremni priznati ono što dokazi uporno potvrđuju — postojanje razuma. Time priznaju da takva golemost, preciznost i zakoni koji postoje u cijelom svemiru nikad ne bi mogli postati slučajno. Sve to mora biti djelo nadmoćna uma.

Ovako je zaključio jedan biblijski pisac u vezi materijalnih nebesa: „Podignite visoko oči svoje i gledajte:

Tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i sve ih čak imenom zove.” To je „Onaj” koga se označuje kao ’Stvoritelja nebesa, Velikog, koji ih je i razapeo’ (Izaija 40:26, NS; 42:5, NS).

Nastavlja se...

Vanja ::

Skupine galaksija
8 No, postoji još nešto. Te goleme galaksije nisu nasumce razbacane po svemiru. Obično su poredane u određene grupe koje se nazivaju skupine galaksija, poput bobâ u grozdu. Do sada se već tisuće njih promotrilo i fotografiralo.

Ako bih smeo dodati ,čitao sam kako je to lepo objasio jedan naučnik:

Veličina i red kosmosa-

Predpostavimo si našu galaksiju(zemlju sunce mesec,mars,jupiter.......)
kao jedno zrno pšenice
e sada to zrno nemože biti samo ono raste na jednom Klaslju
e sada na tom klasu ima više zrna(pšenice)
E sada taj klas nemože biti sam ,ima još puno klasa koji rastu pored njega
to znaći jedan celi red tih klasova,
e sada na jednoj njivi nema samo jedan red pšenice, clela je njiva puna
e sada jedna njiva ne cini sama , ima puno njiva


Onaj koji je posjeo i koji zaljeva te njive je JEHOVA ,i Isus sa par (Milijarde mijiona....) Andjela,svi imaju zaduženja svoja i niko nije nezaposlen.
NADAM SE da sam se jasno izrazio i da ste shvatili velcinu i red KOSMOSA!!!!
neša

Цитат :

Zaprepašćujuća pravilnost

U jesen 1989. godine, astronomi su se začudili kada su otkrili golemu površinu galaksija koju su nazvali Veliki Zid; nisu očekivali da svemir sadrži tako veliku strukturu. Otada su dvije ekipe astronoma objavile zaključak da Veliki Zid može biti samo jedna od najbližih površina od više desetina ogromnih koncentracija galaksija.

Ono što ih još više iznenađuje jest to da se te strukture izgleda pojavljuju u jednakim prostornim intervalima.

Prema The New York Timesu, ”struktura svemira je toliko pravilna i neizmjerna da to ne može opisati prihvaćena teorija kozmičkog stvaranja i evolucije“. Jedan astronom naziva pravilnost razmaka između tih struktura zaprepašćujućom, dok drugi izjavljuje da, ako se ta otkrića potvrde, ”tada se sa sigurnošću može reći da razumijemo manje od nule o ranom svemiru“.